Došli smo u trenutku kad je stiglo i izaslanstvo brodske Visoke vinske akademije. Donacija desetak litara graševine mladog enologa Ivana Gošćaka bila je dovoljna da se u trenu stvori ležerna i opuštena atmosfera, u kojoj smo predsjednika udruge zamolili za malo duži razgovor.
Prije svega zanimalo nas je što znači posjet članova VVA splavarima?
Visoka vinska akademija je sa splavarima načelno dogovorila suradnju, imamo neke planove i vjerujemo da ćemo u budućnosti napraviti zajedno lijepe stvari. Sava, ribe, fiš i bogata tradicija splavarenja sasvim dobro idu uz vino – rekao nam je Zdravko Grčević i dodao – Prilika je to da se sjetimo i čika Mate Markovića, čije ime i nosi ova udruga. On je cijeli svoj život posvetio Savi, najprije na Repićevom kupalištu između dva svjetska rata, a onda i na malom gradskom kupalištu. Njegova čuvena splav je bila poveznica života Brođana na Savi. Oko 1985. bilo je već oko desetak splavi, iza 2000. godine je nastala Splavarska ulica, a danas je to brand grada Broda.
Koristi li naš grad sve prednosti svog zemljopisnog položaja. Koliko Brod živi sa svojim rijekom Savom?
Za naš grad možemo doista reći da je to grad koji živi na svojoj rijeci. Još prije dva stoljeća Savom se odvijao intenzivan robni promet brodovima, posljednjih desetljeća uz gradsko kupalište, naš Poloj i Splavarsku ulicu mislim da smo dodatno obogatili taj život, a i izgradnja luke Brod će dodatno tome doprinijeti.
Splavarski život nije lak?
Da, taj život nosi određene obaveze. Nije to možda baš svaki dan. Kad je vodostaj stabilan, nema većih zahtjeva. No, mi smo tako organizirani da na jednu splav u stvari pazi više ljudi, tako da se teško može doživjeti neko veliko iznenađenje. 2012. Godine nas je iznenadio led, ove smo godine imali rekordni vodostaj, ali naše splavi mogu sve to izdržati. Rijeka Sava radi skoro deset metara gore, dolje, srećom ne svake godine, ali uz dobru organizaciju, nema većih problema. Splavari su uz to, vrlo solidarni. Kad su teški radovi u pitanju, onda nas se okupi koliko god treba. A onda naravno druženja, koja su najljepši dio života na Savi.
Dan splavara je uvijek u zadnju subotu mjeseca kolovoza. Zašto?
Dan splavara simbolički označava kraj ljeta, temperatura rijeke pada, pa se većina kupača tada prestaje kupati, ali mi tu ostajemo i dalje. Nama je svejedno kakvo je vrijeme, uvijek smo tu.
Splavari zasigurno najbolje poznaju Savu. Kakva je situacija s ribljim fondom?
Što se tiče ribe, sigurno je ima puno manje nego prije, ali pravi ribiči i danas nađu dosta ribe. Na primjer, ove godine ima dosta štuka, kojih gotovo uopće nije bilo lani. Ali ove godine nema baš smuđa. No, kažem, pravi ribiči uvijek znaju gdje ima ribe.
I na kraju, postoji li nekakva tajna u pripremi splavarskog fiša? I koje vino splavari uz njega najradije piju?
Recept za fiš nije neka tajna, najvažnije je da je riba što svježija. A mi splavari najviše volimo slavonska vina. S obzirom na različita druženja, i različite specijalitete koje ovdje pripremamo, pije se uglavnom slavonska graševina.
U večernjim satima splavari su i ove godine organizirali tradicionalnu bakljadu. Svojim čamcima s upaljenim bakljama krenuli su prema mostu, a zatim se spustili nizvodno od mosta bez upaljenih motora do Malog gradskog kupališta. Druženje se nastavilo uz riblje ali i mesne slavonske specijalitete, piće i pjesmu. S odlaskom relativno lijepog ljetnog vremena, otići će uskoro i sezonski gosti Splavarske ulice. Jesen i zimu na ćudljivoj Savi, na svojim će plutajućim domovima provesti samo istinski zaljubljenici u njene mutne vode.
